Slobodne trgovinske zone (STZ) u Kini, pojavile su se 2013. godine kao pilot projekt gdje se kinesko gospodarstvo ”vježbalo” za daljnje otvaranje gospodarstva. Prvi grad u kojem se pojavila slobodna trgovinska zona bio je, upravo, Šangaj. Cilj je bio podržati daljnji napredak najrazvijenijeg financijskog centra, ali i vidjeti kako će domaći i strani kapital reagirati na poticaje.
Osim Shanghai, u pilot fazi, trgovinske zone dobili su i sljedeći gradovi: Tianjin, Guangdong, Fujian, Liaoning, Zhejiang, Henan, Hubei, Chongqing, Sichuan, Shaanxi i Hainan.
Isprva su služile kao mamac za privlačenje konkurentnih i inovativnih tvrtki iz zemlje i svijeta, međutim,u posljednje vrijeme slobodne trgovinske zone postale su dio dodatna dva “projekta”.
Prvi je inicijativa Pojas i put. Pomoću poticanja poslovanja u trgovinskim zonama, pomaže se ujednačavanju razvijenosti među kineskim provincijama. Samim tim, provincije su sposobnije preuzeti na sebe izgradnju vlastitog prisustva u okviru inicijative Pojas i put, čak i da dalje pomognu izgradnju čvrstih međunarodnih odnosa za zemljama koje su dio projekta.
S druge strane, u jeku tekućeg trgovinskog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama, Kina vidi upravo slobodne trgovinske zone kao način da se negativne posljedice smanjenja trgovine sa SAD ublaže. Naime, u posljednjem valu otvaranja slobodnih trgovinskih zona, koji se dogodio ove godine, otvorene su STZ u provincijama koje su u pograničnim područjima, poput: Yunnan, Heilongjiang, Guangxi, Shandong, kao i provincijama na istoku, poput, Jiangsu i Hebei provincije. Pojačavajući poslovne aktivnosti u ovim provincijama, koristi se blizina ekonomskih partnera poput Rusije, Vijetnama, Laosa i sl. ali se i dodatno koriste geografske prednosti poput pristupa moru, ključnim lukama i sl. Smanjiti ovisnost od SAD-a i ojačati odnose sa drugim državama, jasan su cilj STZ.
Prilika za strane tvrtke
Slobodne trgovinske zone, u pravilu su određeni dijelovi teritorija, gdje tvrtke posluju po povlaštenim usvijetima u odnosu na ostatak zemlje. Na primjeru kineskih STZ, riječ je o teritorijima unutar gradova ili provincija gdje:
- Roba može biti skladištena, proizvedena ili ponovo izvezena bez naplate uvoznih taksi ili poreza
- Regulativa vezana za određeni tip poslovanja biva dodatno pojednostavljena, što znači manje papirologije i manje plaćanja taksi
- Otvaranje nove strane tvrtke u STZ je, također, jednostavnije, jeftinije i zahtjeva manje uloženog vremena, a sve u svrhu privlačenja dodatnog kapitala i dodatnog „know – how“.
Strane tvrtke u Kini dočekale su ovu priliku širom otvorenih ruku iz očiglednih razloga, a dodatno su vlasnici WOFE profitirali od STZ.
WOFE u STZ
WOFE je oblik poslovanja u kojem je 100% vlasništvo nad tvrtkom u rukama stranog vlasnika (Više o WOFE u Kini, čitajte ovde). WOFE tvrtke u slobodnim trgovinskim zonama u Kini uživaju koristi poput:
- Brži proces registracije tvrtke
- Smanjenje uvoznih taksi
- Prodaja proizvoda i usluga u Kini
- Slobodno upravljanje priljevima i odljevima novca u stranoj i domaćoj valuti uz ubrzane procedure i sl.
Efekti STZ
Kada se pogledaju brojke jasno je da je taktika podrške STZ urodila plodom. Službeni podtaci Vlade Republike Kine govore o tome da je od 2013. godine broj novoosnovanih tvrtki u STZ dostigao 600.000, od čega je 40.000 stranih tvrtki, koje su ukupno privukle 12% cjelokupnih stranih izravnih investicija u Kinu. Također, u STZ je stvoreno 12% ukupnog izvoza iz Kine.
Ohrabreni dosadašnjim uspjesima, kinesko gospodarstvo nesumljivo nastavlja promovirati i širiti teritorije svojih STZ,što je nedvosmislen poziv novim stranim tvrtkama da se pridruže.